Svaki roditelj djeteta s ADHD-om se sigurno barem jednom u životu zapitao kako djetetu s ADHD-om pomoći da pronađe prijatelje? Ono što djeci općenito pomaže u pronalaženju i zadržavanju prijatelja su dobro razvijene socijalne vještine. Dijete koje ima dobro razvijene socijalne vještine, osim što lakše pronalazi i zadržava prijatelje, u igri i druženju češće surađuje, traži pomoć kada mu je potrebna i uspješnije se odupire pritisku vršnjaka.
Istraživanja pokazuju kako djeca s ADHD-om imaju teškoća u vršnjačkim odnosima zbog nesposobnosti učinkovitog sudjelovanja u društvenim razmjenama poput suradnje, dijeljenja i reciprociteta u razgovoru (Barkley, 2006). Često s vršnjacima komuniciraju nametljivo, impulzivno, egocentrično i zapovjedno. Skloni su burnom reagiranju, kršenju pravila, ometanju drugih, upadanju u riječ i pokazivanju svoje ljutne i frustracije, pogotovo kada su isprovocirani (Wehmeier i sur., 2010; Alizadeh, Walton i Soheili, 2016).
Kako roditelji mogu pomoći?
Modeliranjem
Obitelj čini prvo djetetovo okruženje u kojem ono uči i razvija socijalne vještine. Djeca često kako se ponašati s drugima uče najprije promatranjem svojih roditelja. Kako roditelji prilaze drugima, kako započinju razgovor, kako se ponašaju u društvu, kako izražavaju mišljenje, kako se bore za sebe i slično. Prema Dworkin i Serido (2017) obitelj predstavlja svojevrstan ''poligon'' za istraživanje osjećaja i veza te pomaže djeci razvijati, razumjeti i upravljati odnosima s drugima te ojačati društvene vještine za održavanje tih odnosa. Važno je naglasiti kako nije potrebno da roditelji budu savršeni modeli već je najbitnije da iskreno razgovaraju sa svojom djecom i objasne im gdje su pogriješili. Kada roditelji priznaju vlastite pogreške i neuspjeh te su spremni ispričati se drugima zbog svojih loših postupaka time dijete puno uči o socijalnim vještinama.
Reagiranjem
Roditelji često nesvjesno podučavaju djecu socijalnim vještinama u svakodnevnim situacijama i aktivnostima tako da primijete djetetove reakcije i reagiraju na njih. Na primjer, ako je dijete u ljutnji nekoga udarilo, roditelji na glas izgovore kako se dijete osjeća i predlože mu drugi način pokazivanja ljutnje (npr. vidim da si jako ljut, možeš udariti u jastuk kada si ljut) i na taj način uče dijete prihvatljivim oblicima ponašanja koje će dijete kasnije iskazivati i u igri s vršnjacima.
Davanjem izbora
Jako važan dio razvijenih socijalnih vještina je i vještina donošenja odluka jer će dijete u igri s prijateljima često biti u situaciji da treba donijeti odluku kako postupiti, a da pri tome treba odvagnuti posljedice svoje odluke (npr. hoće li se upustiti u raznošenje smeća po igralištu jer ga na to nagovara prijatelj, ili će odbiti jer smatra da to nije u redu i da bi se učitelji i roditelji mogli naljutiti). Zato je važno da roditelji pronađu prilike da podrže djetetovo donošenje odluka dajući im izbor (na primjer dajući djetetu izbor tijekom obroka: “Želiš li jabuku ili bananu za užinu?”). Kod starije djece roditelji potiču donošenje odluka na način da razgovaraju s djetetom, pitaju ga zašto je donijelo neku odluku, što je uzelo u obzir pri donošenju odluke, je li razmišljalo o posljedicama svoje odluke. Ako roditelji učestalo usmjeravaju dijete da razmišlja o vlastitim odlukama povećat će se vjerojatnost da dijete ubuduće uspori i posveti više pažnje donošenju odluka.
Sudjelovanjem
Pokazalo se da sudjelovanje roditelja u dječjim aktivnostima, kao što su igranje i istraživanje na otvorenom ili zajedničko čitanje knjiga, vodi ka društvenijem djetetu. Djeca koja se igraju s roditeljima češće uskaču u vršnjačku igru kada krenu u školu i pokazuju samostalnije ponašanje u tim situacijama. Ako roditelji pokažu interes za djetetove aktivnosti, kod djeteta se razvija snažan osjećaj samopouzdanja (LaFortune, 2017).
Podučavanjem
Roditelji mogu pomoći svojem djetetu s ADHD-om tako da razgovaraju s njim o poželjnim oblicima ponašanja u društvu, kao što su na primjer dijeljenje, aktivno slušanje, suradnja i druga područja za koja primijete da ih je s djetetom potrebno vježbati. Roditelj može djetetu ponuditi alternativna ponašanja (npr. umjesto da se posvađaš, možeš se okrenuti i otići, umjesto da udariš, možeš brojati do 10 ili disati, možeš podijeliti neke svoje igračke u parku i vidjeti kako će drugi dijeliti s tobom i sl.). Važno je nakon razgovora i dogovora omogućiti onda djetetu prilike za vježbanje (npr. dogovoriti igranje kod nekoga ili odvesti dijete u park na igru, pozvati nekoga kod sebe na igru i sl.).
Osiguravanjem prilika
S obzirom da se socijalne vještine razvijaju kroz odnose, interakcije i različite društvene situacije važno je da roditelji osiguraju raznovrsne aktivnosti slobodnog vremena izvan i unutar kuće kako bi dijete imalo prilike steći različita iskustva i razviti navedene kompetencije u punom potencijalu.
U psihološko-edukativnom centru Anukampa moguće je napraviti psihološku procjenu djeteta sa sumnjom na ADHD, dogovoriti psihološko savjetovanje djeteta s ADHD-om, dogovoriti psihološko savjetovanje roditelja djeteta s ADHD-om (uživo ili online) te upisati neku od online edukacija za roditelje djece s ADHD-om.
Autor: Amela Muftić Župan, psiholog i KBT terapeut u superviziji
LITERATURA:
Trzija K. Socijalne i emocionalne kompetencije djece s ADHD-om. Sveučilište u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, 2022.
Munjas Samarin, R. i Takšić, V. Programi za poticanje emocionalne i socijalne kompetentnosti kod djece i adolescenata. Suvremena psihologija, 2009.