Strahovi u dječjoj dobi

Strahovi su urođene reakcije koje nas štite od različitih opasnosti. Zato se svi nečega bojimo. Neki strahovi su sastavni dio odrastanja. Javljaju se u sve djece određene dobi, i nakon određenog vremena spontano nestaju. To su urođeni ili razvojni strahovi koji su vezani uz djetetovu dob, a pojavljuju se, mijenjaju i spontano nestaju kako dijete preraste određenu razvojnu fazu. Uz svaku razvojnu fazu vezani su specifični strahovi, koji imaju određenu funkciju za tu dob.

U nastavku su navedeni mogući strahovi koji se kod djeteta mogu pojaviti u određenoj dobi. Neće se svi navedeni strahovi javiti kod svakog djeteta te neće svako dijete jednakim intenzitetom doživljavati pojedini strah. Važno je napomenuti da se, kao i sav ostali razvoj, i strahovi razvijaju, postupno jedan oblik straha prelazi u drugi. Strahovi jedne faze, i bez pomoći odraslih, postupno blijede i pretvaraju se u strahove nove razvojne faze.

PRVI MJESECI ŽIVOTA

• Strah od iznenadnih, glasnih zvukova ili bučnih uređaja koji se s vremenom smanjuje i relativno brzo iščezne.

• Strah od odsutnosti odraslih osoba (dijelom je povezan s objektivnom nemoći novorođenčeta koje ne bi moglo preživjeti u situacija kada bi bilo ostavljeno). 

DRUGA POLOVICA PRVE GODINE ŽIVOTA

• Strah od gubitka važne osobe (dijete još uvijek nema kapacitet zadržati sliku bliske osobe nego u situaciji kada ta osoba nije na raspolaganju dijete razvija strah da je važna osoba zauvijek izgubljena).

PRVA GODINA ŽIVOTA

• Strah od odvajanja od bliskih osoba, najčešće majke (jer dijete još nije sposobno shvatiti da je odvajanje privremeno i da ih njima tako važna osoba ne napušta zauvijek).

DRUGA GODINA ŽIVOTA

• Strah od gubitka ljubavi važne osobe (dijete počinje shvaćati da o njegovom ponašanju ovisi i raspoloženje bliske osobe, da on može razveseliti ili rastužiti njemu važnu osobu).

• Strah od nepoznatih osoba, koji je povezan s oprezom prema ljudima kojima dijete nije privrženo.

• Drugi brojni strahovi, npr. glasni zvukovi (grmljavina, usisavač), tamne boje, veliki objekti (kamion), promjene u prostoru, vjetar, kiša, divlje životinje, mrak, samoća i odvajanje, posebice od majke pri odlasku na spavanje.

• Iako se oko 2. godine smanjuje strah od odvajanja on se može ponovno pojaviti u nepoznatim situacijama.

OKO TREĆE GODINE

• Strah od kazne (jer u ovoj dobi dijete počinje dobivati razne zabrane od strane roditelja).

• Vizualni strahovi poput straha od maski, nakaza, obilježenih ili jako starih ljudi.

• Strahovi od mraka, samoće, životinja.

OKO ČETVRTE GODINE

• Strah od mraka, samoće, opasnih životinja, a počinju se javljati i auditivni strahovi npr. strah od sirena.

OKO PETE GODINE

• Strahovi od konkretnih opasnih situacija: povreda, pad, ugriz psa.

• Strahovi postaju realniji jer djeca počinju shvaćati značenje određenih događaja te se kod djece može razviti strah od nesreća, tjelesnih ozljeda, mraka, bolesti, a osobito ako je u obitelji prisutna bolest člana obitelji ili ako se dogodila smrt.

OKO ŠESTE GODINE

• Strahovi od natprirodnog: duhovi, vještice, čudovišta, vampiri (djeca puno maštaju, gledaju razne televizijske sadržaje i slušaju priče zbog čega im je teško razlikovati maštu od stvarnosti).

• Strah da je netko opasan, sakriven npr. ispod kreveta.

• Strah od gubitka u nepoznatom prostoru npr. strah od šume. 

• Strah od samoće sada se počinje manifestirati kao strah od smrti, krvi. 

OKO SEDME GODINE

• Strahovi od špijuna, lopova (često se javljaju nakon TV-a, filmova, priča). 

• Briga veza uz odgovornost: da ga ne vole, da kasni u školu, da nije naučio.

OKO OSME GODINE

• Postupno blijede tzv. „dječji strahovi“, sada se djeca počinju bojati realnih opasnih stvari i situacija.

Kako prepoznati da se kod djeteta ipak ne radi o primjerenom razvojnom strahu, već o patološkom? Ukoliko se neki strah predugo zadržava, dijete kroz duži period pokazuje pretjerane reakcije na objekt straha, pretjerano brine zbog nekog straha ili izbjegava situacije koje ga plaše. Poneka djeca mogu pokazivati i somatske simptome poput glavobolje ili bolova u trbuhu. Mogu se početi povlačiti iz aktivnosti u kojima su do sada sudjelovali, imati problema sa spavanjem i pokazivati emocionalnu otupjelost. U navedenim situacijama potrebno je potražiti stručnu pomoć za dijete.

Autor: Amela Muftić Župan, mag. psych.

U psihološko-edukativnom centru Anukampa moguće je obaviti psihološku procjenu djeteta te uključiti dijete u psihološko savjetovanje ili kognitivno-bihevioralnu (KBT terapiju), a moguće je dobiti i savjetovanje za roditelje.