Dječji strahovi-kako roditelji mogu pristupiti?
- Amela Muftić Župan
- 5. kol
- 2 min čitanja
Updated: 9. kol
Nijedan roditelj ne može svoje dijete osloboditi straha, niti bi to bilo poželjno, jer savladavanjem strahova jedne razvojne faze dijete postaje sposobno suočiti se s novom razvojnom fazom i strahovima vezanim uz tu novu fazu.

Roditelji općenito mogu olakšati svojoj djeci na način da prihvate dječje strahove, da im ostave prostor da se suoče sa svojim strahovima, odnosno dati djeci priliku i dovoljno vremena da se naviknu na neku situaciju i na taj način savladaju strah, a ne ih prije nego su spremni gurati u situaciju koja im izaziva strah.
S vremenom će se svako dijete postupno prilagođavati na situacije ili objekte koji ga plaše, postajati hrabrije i samopouzdanije što će u konačnici doprinijeti slabljenju osjećaja straha. Pri tome je roditeljsko razumijevanje i podržavanje djetetovog istraživanja zastrašujućih situacija važno kako bi dijete steklo samopouzdanje za suočavanje sa strahom. Osim navedenog, što još roditelji mogu učiniti kako bi pomogli djetetu nositi se sa svojim strahovima?
Roditelji mogu djetetu čitati priče o izvoru straha, a koje imaju pozitivan završetak. Tako će dijete dobiti poruku da se strahovi mogu ublažiti i savladati, a možda i dobije ideju kako se ono samo može suočiti sa svojim strahom.
Roditelji mogu s djetetom podijeliti neka svoja iskustva kada su se suočili sa svojim strahom i tako djetetu pokazati da strahove svi osjećamo i da je strah normalan osjećaj.
Važno je da roditelji dopuste djetetu da slobodno izrazi svoje strahove, bilo riječima, crtežom ili kroz igru.
Roditelji mogu zajedno s djetetom pronaći ´strategije´ suočavanja s izvorom straha – možda će to biti upaljeno svjetlo noću, najdraža plišana igračka koja će dijete štiti od strašnog objekta, čarobni sprej koji tjera čudovišta ili nešto drugo.
Djetetu je važno znati da vidite njegov strah i prihvaćate ono što osjeća. Pokušajte reći: „Vidim da te jako strah.“, "Vidim da si se baš uplašio." Izbjegavajte fraze poput: „Ma nije to ništa. Sve je u redu.“, jer kada priznate djetetove osjećaje vi djetetu pružate osjećaj sigurnosti i prihvaćanja, a to je temelj koji mu pomaže da se smiri i s vremenom hrabrije suoči sa svojim strahom.
Djeca primjećuju kako se roditelji osjećaju. Ako vi ostanete smireni, iako je dijete snažno uznemireno, vi na taj način umirujete dijete, a istovremeno mu pružate i osjećaj sigurnosti jer ga prihvaćate sa svim njegovim snažnim osjećajima.
Dopustite djetetu da ide naprijed svojim tempom. Nekad ćete morati iznova ponavljati iste umirujuće riječi, ponekad će napredak biti jedva primjetan, ali vaša strpljivost je iznimno važna u pomaganju djetetu da prevlada svoje strahove.
Ukoliko se neki strah ipak predugo zadržava, dijete kroz duži period pokazuje pretjerane reakcije na objekt straha, pretjerano brine zbog nekog straha ili izbjegava situacije koje ga plaše, možda se ipak ne radi o uobičajenim razvojnim strahovima. Poneka djeca mogu pokazivati i somatske simptome poput glavobolje ili bolova u trbuhu. Mogu se početi povlačiti iz aktivnosti u kojima su do sada sudjelovali, imati problema sa spavanjem i pokazivati emocionalnu otupjelost. U navedenim situacijama potrebno je potražiti stručnu pomoć za dijete.
Autor: Amela Muftić Župan, mag. psych.
U psihološko-edukativnom centru Anukampa moguće je obaviti psihološku procjenu djeteta te uključiti dijete u psihološko savjetovanje ili kognitivno-bihevioralnu (KBT terapiju), a moguće je dobiti i savjetovanje za roditelje.
Komentari