Psihološka fleksibilnost kod djece i adolescenata

Djeca i adolescenti svakodnevno se susreću s nizom zahtjeva i izazova – od školskih obaveza i socijalnih odnosa do unutarnjih emocionalnih doživljaja koje tek uče razumjeti i regulirati. Dok se neka djeca relativno lako prilagođavaju promjenama, frustracijama i neuspjesima, druga u sličnim situacijama brzo zapinju, povlače se ili burno reagiraju. Jedan od ključnih psiholoških kapaciteta koji stoji u pozadini tih razlika jest psihološka fleksibilnost djece i adolescenata.

Psihološka fleksibilnost odnosi se na sposobnost djeteta ili adolescenta da se nosi s unutarnjim iskustvima – mislima, emocijama i tjelesnim reakcijama – te s vanjskim okolnostima na način koji mu omogućuje funkcionalno ponašanje i prilagodbu. Ona uključuje mogućnost da dijete primijeti što se u njemu događa, da podnese nelagodu kada se pojavi te da reagira na način koji mu dugoročno koristi, čak i kada situacija nije ugodna.

Važno je naglasiti da psihološka fleksibilnost ne znači odsutnost jakih emocija. Fleksibilno dijete može biti ljuto, tužno, razočarano ili uplašeno, ali te emocije ne preuzimaju potpunu kontrolu nad njegovim ponašanjem. Dijete se može uzrujati, ali se postupno vraća u ravnotežu i nastavlja dalje.

Kako se psihološka fleksibilnost vidi u svakodnevnom životu?

Psihološka fleksibilnost najčešće dolazi do izražaja u situacijama koje su za dijete izazovne. U vrtiću i školi to se vidi kroz sposobnost prilagodbe promjenama u rasporedu, prihvaćanje pravila, toleriranje pogrešaka i neuspjeha te nastavak aktivnosti unatoč frustraciji. Fleksibilnije dijete može pogriješiti, osjetiti nelagodu, ali ipak pokušati ponovno ili zatražiti pomoć.

U odnosima s vršnjacima fleksibilnost omogućuje djetetu da se nosi s nesuglasicama, gubitkom u igri ili osjećajem odbijanja bez da se potpuno povuče ili reagira agresivno. Takvo dijete lakše uvažava različite perspektive i zadržava odnos čak i kada nije sve po njegovim očekivanjima.

Unutar obitelji psihološka fleksibilnost se očituje kroz prihvaćanje granica, toleranciju na čekanje i prilagodbu obiteljskim pravilima. Dijete može izraziti nezadovoljstvo ili ljutnju, ali postupno pronalazi način da se smiri i nastavi suradnju.

Kako izgleda psihološki fleksibilno dijete?

Psihološki fleksibilno dijete ili adolescent obično pokazuje emocionalnu živost, ali i sposobnost oporavka. Takvo dijete razlikuje sebe od svojih pogrešaka, može promijeniti ponašanje kada situacija to zahtijeva i pokazuje otvorenost za učenje iz iskustva. Ima širi raspon reakcija i ne reagira uvijek na isti, automatski način.

Nasuprot tome, psihološka nefleksibilnost se često očituje kroz kruta razmišljanja, snažan otpor promjenama i teškoće u nošenju s nelagodom. Dijete može brzo zapeti u frustraciji, povlačenju ili eskalaciji emocija te pokazivati snažnu potrebu da izbjegne sve što mu je neugodno. Takvi obrasci često kratkoročno donose olakšanje, ali dugoročno sužavaju djetetovo funkcioniranje i iskustvo svijeta.

Važno je pritom naglasiti da psihološka nefleksibilnost nije osobina ličnosti niti znak „lošeg ponašanja“. Najčešće je riječ o obrascima koji su se razvili kao način suočavanja s preopterećenjem, stresom ili nesigurnošću.

Zašto je psihološka fleksibilnost važna?

Psihološka fleksibilnost smatra se temeljnim kapacitetom emocionalnog zdravlja. Djeca i adolescenti koji razvijaju veću fleksibilnost u pravilu se lakše nose sa stresom, imaju kvalitetnije odnose i pokazuju veću otpornost u suočavanju s izazovima. Umjesto da budu usmjereni isključivo na izbjegavanje nelagode, postupno razvijaju sposobnost kretanja kroz teška iskustva, uz zadržavanje kontakta s okolinom i vlastitim razvojnim ciljevima.

Zbog toga se psihološka fleksibilnost sve više prepoznaje kao važno razvojno područje – ne samo u kontekstu teškoća, nego i kao temelj zdravog emocionalnog i socijalnog sazrijevanja.

Najava

U 2026. godini u Psihološko-edukativnom centru Anukampa započinje provedba MentalFlex programa za djecu i adolescente, usmjerenog na razvoj psihološke fleksibilnosti kroz iskustveni i integrativni rad.

Paralelno s time, u 2026. planirana je i prva generacija edukacije za stručnjake za primjenu MentalFlex programa u savjetodavnom, odgojno-obrazovnom i terapijskom radu s djecom i adolescentima.

Literatura i izvori

• Kashdan, T. B., & Rottenberg, J. (2010). Psychological flexibility as a fundamental aspect of health. Clinical Psychology Review, 30(7), 865–878.

• Compas, B. E. et al. (2017). Coping, regulation, and development during childhood and adolescence. Psychological Bulletin, 143(9), 939–991.

• Southam-Gerow, M. A. (2014). Emotion Regulation in Children and Adolescents. Guilford Press.

• Hayes, S. C. et al. (2006). Psychological flexibility and its clinical relevance. Behaviour Research and Therapy, 44(1), 1–25.