Što je jednostavna psihološka procjena djeteta?

Jednostavna psihološka procjena je kraći i jasno usmjeren postupak kojim se dobivaju važne informacije o djetetovom razvoju, ponašanju, emocijama i svakodnevnom funkcioniranju. Provodi se kada postoji potreba za stručnim uvidom, boljim razumijevanjem djeteta i konkretnim preporukama, ali nije potrebno ili trenutno nije moguće provesti opsežnu psihološku obradu. Cilj nam nije samo dobiti rezultate, nego razumjeti dijete u njegovom razvojnom i životnom kontekstu te roditeljima dati jasne i primjenjive smjernice za daljnje postupanje.

Kome je namijenjena?

Jednostavna psihološka procjena preporučuje se u situacijama kada:

– dob djeteta ne omogućuje primjenu opsežnijih standardiziranih testova, primjerice kod djece mlađe od 6 godina
– djetetove teškoće, osobitosti ili trenutno emocionalno stanje otežavaju dulje i zahtjevnije testiranje
– roditelji trebaju orijentacijski, funkcionalni ili indikacijski uvid u djetetovo funkcioniranje
– cilj procjene nije opsežna dijagnostička obrada, nego bolje razumijevanje djetetovih potreba
– procjena služi kao pomoć u planiranju savjetovanja, terapije, podrške u vrtiću, školi ili kod kuće
– roditelji žele stručne preporuke vezane uz razvoj, ponašanje, emocije, pažnju, prilagodbu ili svakodnevno funkcioniranje djeteta

Kako izgleda procjena?

1. Uvodni razgovor s roditeljima

Na dogovoreni termin najprije se provodi uvodni razgovor s jednim ili oba roditelja. Razgovor traje do 1,5 sat i uključuje prikupljanje podataka o djetetovom razvoju, ponašanju, emocionalnom funkcioniranju, obiteljskom i vrtićkom/školskom kontekstu te razlogu dolaska na procjenu. Za vrijeme uvodnog razgovora roditelji trebaju osigurati osobu koja će biti s djetetom u čekaonici ili organizirati da dijete dođe naknadno, u dogovoreno vrijeme predviđeno za procjenu.

2. Procjena djeteta

Nakon razgovora s roditeljima slijedi procjena djeteta. Ona traje približno 1 sat, uz mogućnost pauza prema djetetovim potrebama. Procjena može uključivati razgovor, opažanje, razvojno primjerene zadatke, kraće testove, upitnike i druge metode prilagođene dobi i mogućnostima djeteta. U iznimnim situacijama može biti potreban još jedan susret s djetetom, osobito ako je dijete umorno, nesigurno, slabije suradljivo ili ako je za kvalitetan uvid potrebno dodatno opažanje. O tome se roditelji naknadno obavještavaju.

3. Obrada rezultata i pisanje nalaza

Nakon provedene procjene slijedi obrada, analiza i interpretacija dobivenih podataka. Pisanje nalaza i mišljenja obično traje 5-10 radnih dana. Nalaz uključuje stručno utemeljen prikaz djetetovog funkcioniranja te preporuke za roditelje i, prema potrebi, za vrtić ili daljnji tretman.

4. Završni razgovor s roditeljima

Kada je nalaz pri kraju, dogovara se završni razgovor s roditeljima. Završni razgovor traje do sat vremena. Na njemu se roditeljima objašnjavaju rezultati procjene, značenje dobivenih podataka i konkretne preporuke za daljnje postupanje.

Što roditelji dobivaju nakon procjene?

Nakon jednostavne psihološke procjene roditelji dobivaju:

– stručni uvid u djetetovo trenutno funkcioniranje
– objašnjenje mogućih teškoća, potreba i razvojnih osobitosti
– pisani nalaz i mišljenje
– konkretne preporuke za roditelje
– prema potrebi, smjernice za vrtić ili školu
– preporuku za daljnje savjetovanje, tretman, dodatnu obradu ili praćenje, ako je to potrebno

Osobitosti našeg pristupa

U Centru Anukampa psihološka procjena provodi se u okruženju koje djetetu omogućuje osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i suradnje. Posebnu pažnju posvećujemo tome da procjena ne bude doživljena kao neugodno ili preplavljujuće iskustvo. Rad se prilagođava djetetovoj dobi, tempu, emocionalnom stanju i mogućnostima suradnje.

Procjena se provodi kroz:

– toplu, opuštenu i nenametljivu atmosferu
– ugodan i neklinički ambijent
– fleksibilan tempo rada
– mogućnost pauza tijekom procjene
– kratki predah uz sok ili kekse
– pristup koji uvažava djetetove granice, senzorne potrebe i emocionalno stanje

Naš cilj nije forsirati procjenu pod svaku cijenu, nego dobiti što realniju sliku djetetovog funkcioniranja. Zato pažnju ne usmjeravamo samo na rezultate testova, nego i na način na koji dijete pristupa zadacima, kako surađuje, kako reagira na zahtjeve, frustraciju, novo okruženje i odraslu osobu koju ne poznaje.