ADHD je neurorazvojni poremećaj koji se najčešće očituje kroz teškoće pažnje, impulzivnost i/ili pojačanu motoričku aktivnost. Kod djece se može prepoznati kroz teškoće u održavanju koncentracije, česte pogreške zbog nepažnje, zaboravljivost, gubljenje stvari, teškoće u organizaciji, odgađanje zadataka, nemir, upadanje u riječ, nagle reakcije ili teškoće u čekanju reda.
Ipak, svako nemirno, živahno ili rastreseno dijete nema ADHD. Slične teškoće mogu se javiti i kod anksioznosti, emocionalnih teškoća, stresa, teškoća učenja, problema sa spavanjem, razvojnih specifičnosti, obiteljskih promjena ili neusklađenosti između djetetovih sposobnosti i zahtjeva okoline. Zato je važno napraviti cjelovitu psihološku procjenu, a ne donositi zaključke samo na temelju pojedinačnih ponašanja.
Procjena ADHD-a namijenjena je djeci kod koje roditelji, odgojitelji ili učitelji primjećuju dugotrajnije teškoće pažnje, samoregulacije, organizacije, izvršavanja školskih obaveza, kontrole impulsa ili ponašanja u strukturiranim situacijama. Procjena može biti korisna i kada dijete ima neujednačen školski uspjeh, zna gradivo ali ga teško pokazuje, često zaboravlja obaveze, teško započinje ili dovršava zadatke, brzo odustaje, djeluje “odsutno” ili ima izražene teškoće u svakodnevnoj organizaciji.
U sklopu procjene prikupljaju se podaci o djetetovu razvoju, funkcioniranju kod kuće, u vrtiću ili školi, ponašanju u različitim situacijama te mogućim teškoćama koje utječu na pažnju i samoregulaciju. Procjena obično uključuje razgovor s roditeljima, rad s djetetom, primjenu psihologijskih testova i upitnika te, prema potrebi, upitnike za učitelje ili odgojitelje. Posebna se pažnja posvećuje pažnji, radnom pamćenju, brzini obrade informacija, izvršnim funkcijama, emocionalnoj regulaciji, toleranciji na frustraciju i školskom funkcioniranju.
Po potrebi se u procjeni koristi i TOVA test – računalni test pažnje koji može dati dodatne informacije o održavanju pažnje, impulzivnim odgovorima, dosljednosti u radu i obrascima reagiranja tijekom strukturiranog zadatka. TOVA test ne postavlja samostalno dijagnozu ADHD-a, nego se koristi kao jedan od izvora podataka u sklopu šire psihološke procjene.
Cilj procjene nije samo potvrditi ili isključiti ADHD, nego bolje razumjeti kako dijete funkcionira, gdje se javljaju teškoće i što mu konkretno može pomoći. Kod neke djece u prvom su planu teškoće pažnje, kod druge impulzivnost i emocionalne reakcije, a kod treće organizacija, planiranje, radno pamćenje ili teškoće u učenju. Upravo zato je važno sagledati cijeli profil djetetova funkcioniranja.
Nakon provedene procjene roditelji dobivaju povratnu informaciju o rezultatima, objašnjenje djetetovih jakih strana i teškoća te pisano mišljenje s preporukama. Preporuke mogu uključivati smjernice za rad kod kuće, organizaciju učenja, smanjenje distrakcija, razvoj samostalnosti, podršku u emocionalnoj regulaciji, komunikaciju sa školom te prijedloge za prilagodbe u nastavnom okruženju.
Kada je potrebno, procjena može pomoći i u planiranju daljnje stručne podrške, uključivanju djeteta u savjetovanje ili terapiju, roditeljskom savjetovanju, školskim prilagodbama ili upućivanju drugim stručnjacima. Pravovremeno razumijevanje djetetovih teškoća može značajno smanjiti svakodnevne sukobe, osjećaj neuspjeha i pritisak na dijete, roditelje i školu.
Procjena ADHD-a pomaže roditeljima i stručnjacima da dijete ne promatraju samo kroz ponašanje koje stvara problem, nego kroz širu sliku njegovih sposobnosti, potreba i načina funkcioniranja.