Odabir srednje škole važna je odluka koja može značajno utjecati na daljnje obrazovanje, razvoj interesa i buduće profesionalne mogućnosti djeteta. Profesionalna orijentacija namijenjena je učenicima završnih razreda osnovne škole koji nisu sigurni koju srednju školu odabrati, dvoume se između više smjerova ili žele bolje razumjeti svoje sposobnosti, interese i osobine prije donošenja odluke.

U ovoj dobi učenici se često nalaze pod pritiskom očekivanja roditelja, škole, vršnjaka ili vlastitog straha da će „pogriješiti” u izboru. Neki učenici imaju vrlo široke interese i teško se odlučuju, dok drugi nemaju jasno izražene interese ili im nedostaje realna slika o tome što pojedini obrazovni programi zahtijevaju. Upravo zato profesionalna orijentacija pomaže da se odluka donese promišljenije i u skladu s djetetovim mogućnostima, osobinama i preferencijama.

Procjena uključuje razgovor s učenikom i roditeljima te primjenu psihologijskih testova i upitnika kojima se ispituju područja važna za izbor srednje škole. U obzir se uzimaju kognitivne sposobnosti, školsko funkcioniranje, interesi, radne navike, motivacija, osobine ličnosti, preferirani stil rada, odnos prema učenju te moguća područja u kojima učenik pokazuje veći potencijal ili izraženiju sklonost.

Cilj profesionalne orijentacije nije učeniku „odabrati školu”, nego mu pomoći da bolje razumije sebe i mogućnosti koje su pred njim. Kroz procjenu se nastoji povezati ono što učenik može, ono što ga zanima i ono što je realno izvedivo s obzirom na školski uspjeh, osobne karakteristike i zahtjeve pojedinih obrazovnih programa.

Nakon provedene procjene roditelji i učenik dobivaju povratnu informaciju o rezultatima, objašnjenje profila sposobnosti i interesa te konkretne preporuke vezane uz izbor srednje škole. Preporuke mogu uključivati prijedloge obrazovnih smjerova, područja koja bi učeniku mogla odgovarati, ali i upozorenja na moguće izazove u određenim programima.

Profesionalna orijentacija može biti osobito korisna kada učenik nije siguran što želi upisati, kada roditelji i dijete imaju različita očekivanja, kada postoji strah od pogrešnog izbora ili kada je potrebno realnije procijeniti koji bi obrazovni program najbolje odgovarao učenikovim sposobnostima, interesima i načinu funkcioniranja.