Procjena načina učenja namijenjena je djeci i adolescentima koji imaju teškoće u organizaciji učenja, održavanju pažnje, pamćenju gradiva, pisanju zadaća, pripremi za ispite ili primjeni naučenog znanja u školi. Korisna je i kod djece koja uče dugo, ali rezultati nisu u skladu s uloženim trudom, kao i kod djece koja izbjegavaju učenje, brzo odustaju ili se teško samostalno organiziraju.
Učenje nije samo pitanje motivacije ili količine vremena provedenog uz knjigu. Na uspješnost učenja utječu pažnja, radno pamćenje, brzina obrade informacija, razumijevanje pročitanog, izvršne funkcije, organizacija vremena, emocionalna regulacija, samopouzdanje i način na koji dijete pristupa zadacima. Zbog toga je važno razumjeti kako dijete uči, gdje zapinje i koje mu strategije mogu najviše pomoći.
Procjena uključuje razgovor s roditeljima i djetetom, uvid u školsko funkcioniranje te primjenu psihologijskih testova i upitnika prema potrebi. Tijekom procjene promatra se djetetov pristup zadacima, način razumijevanja uputa, koncentracija, tempo rada, upornost, strategije pamćenja, odnos prema pogreškama i sposobnost organizacije vlastitog rada.
Cilj procjene nije svrstati dijete u jedan “stil učenja”, nego dobiti cjelovitu sliku o njegovom načinu učenja, jakim stranama i područjima u kojima mu je potrebna podrška. Kod neke djece problem je slabija organizacija, kod druge teškoće pažnje, sporiji tempo rada, površno čitanje, nesigurnost, perfekcionizam, odgađanje obaveza ili nedostatak učinkovitih strategija učenja.
Nakon provedene procjene roditelji dobivaju povratnu informaciju o rezultatima te konkretne preporuke kako djetetu olakšati učenje. Preporuke mogu uključivati smjernice za organizaciju vremena, planiranje učenja, podjelu gradiva na manje cjeline, aktivno ponavljanje, izradu bilješki, korištenje vizualnih podsjetnika, pripremu za ispitivanje, smanjenje distrakcija i postupno razvijanje samostalnosti.
Procjena može pomoći roditeljima da bolje razumiju zašto dijete ima teškoće s učenjem i kako mu pružiti podršku bez pretjeranog pritiska, kažnjavanja ili svakodnevnih sukoba oko škole. Cilj je pronaći način rada koji je realan, održiv i prilagođen djetetovim sposobnostima, temperamentu i školskim zahtjevima.