Opsesivno kompulzivni poremećaj u dječjoj i adolescentnoj dobi
Što je opsesivno kompulzivni poremećaj
Opsesivno kompulzivni poremećaj ili OKP jedan je od anksioznih i srodnih poremećaja koji se može javiti već u djetinjstvu. Karakteriziraju ga prisutnost opsesija, odnosno neželjenih, nametljivih misli, slika ili poriva te kompulzija, odnosno ponavljajućih ponašanja ili mentalnih radnji kojima dijete pokušava smanjiti tjeskobu koju opsesije izazivaju. Dijete obično prepoznaje da su te misli neugodne i uznemirujuće, ali ih ne može jednostavno zaustaviti niti ih može ignorirati. Bez odgovarajuće pomoći simptomi mogu značajno narušiti svakodnevno funkcioniranje u obitelji, školi i odnosima s vršnjacima. Istraživanja pokazuju da se OKP najčešće razvija između kasnog djetinjstva i adolescencije, a rano prepoznavanje značajno povećava uspješnost liječenja.
Kako se OKP očituje kod djece
Simptomi OKP-a mogu izgledati vrlo različito od djeteta do djeteta. Neka djeca imaju izražen strah od prljavštine i zaraze pa pretjerano peru ruke ili izbjegavaju dodirivanje predmeta. Druga neprestano provjeravaju jesu li vrata zaključana, jesu li nešto ispravno napravila ili traže stalna uvjeravanja od roditelja. Kod neke djece prisutne su nametljive misli o mogućnosti da će se njima ili članovima obitelji dogoditi nešto loše, dok druga imaju potrebu brojati, slagati predmete na točno određeni način ili ponavljati određene riječi u sebi. Važno je naglasiti da djeca takva ponašanja ne provode zato što to žele ili zato što su razmažena, već zato što osjećaju snažnu unutarnju napetost koja se privremeno smanjuje tek nakon izvođenja rituala. S vremenom se taj obrazac učvršćuje i simptomi mogu postajati sve izraženiji ako se ne liječe.
Zašto nastaje OKP
Ne postoji jedan uzrok razvoja OKP-a. Današnja istraživanja pokazuju da nastaje djelovanjem više međusobno povezanih čimbenika. Važnu ulogu imaju genetska sklonost, razlike u funkcioniranju određenih moždanih sustava, način obrade prijetnje i nesigurnosti te psihološki procesi koji održavaju poremećaj. Djeca s OKP-om često imaju izraženu potrebu za sigurnošću, teško podnose neizvjesnost i imaju osjećaj pretjerane odgovornosti za moguće negativne događaje. Obiteljski obrasci mogu pridonositi održavanju simptoma kada članovi obitelji, želeći pomoći djetetu, počnu sudjelovati u ritualima ili prilagođavati svakodnevni život njegovim opsesijama i kompulzijama. Takva prilagodba kratkoročno smanjuje tjeskobu, ali dugoročno održava poremećaj.
Kako se postavlja dijagnoza
Dijagnozu postavlja stručnjak za mentalno zdravlje nakon detaljnog razgovora s roditeljima i djetetom te procjene simptoma i njihova utjecaja na svakodnevno funkcioniranje. Važno je razlikovati razvojno uobičajene rituale od OKP-a. Manja djeca često imaju rutine koje im pružaju osjećaj sigurnosti, ali one ne uzrokuju značajnu patnju niti ometaju svakodnevni život. Kod OKP-a rituali oduzimaju mnogo vremena, izazivaju izraženu tjeskobu ako ih dijete ne može provesti te značajno narušavaju funkcioniranje u školi, obitelji ili slobodnim aktivnostima. Tijekom procjene potrebno je obratiti pozornost i na moguće pridružene teškoće poput anksioznih poremećaja, depresivnosti, ADHD-a ili poremećaja iz spektra autizma jer oni mogu utjecati na plan liječenja.
Liječenje OKP-a
Najveći broj kvalitetnih znanstvenih istraživanja i međunarodnih kliničkih smjernica potvrđuje da je kognitivno bihevioralna terapija, posebno uz primjenu izlaganja i prevencije odgovora, metoda prvog izbora u liječenju djece i adolescenata s OKP-om. Tijekom terapije dijete postupno uči suočavati se sa situacijama koje izazivaju tjeskobu, pritom odgađajući ili potpuno izostavljajući kompulzivna ponašanja. Na taj način mozak postupno uči da se tjeskoba može smanjiti i bez izvođenja rituala. Kod težih oblika OKP-a ili kada sama psihoterapija nije dovoljna, prema stručnim smjernicama može se preporučiti kombinacija kognitivno bihevioralne terapije i lijekova iz skupine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina. Uspješno liječenje često uključuje i aktivno sudjelovanje roditelja kako bi naučili kako podržati dijete bez nenamjernog održavanja simptoma.
Kako možemo pomoći u našem centru
U Psihološko edukativnom centru Anukampa provodimo kognitivno bihevioralnu terapiju za djecu i adolescente s opsesivno kompulzivnim poremećajem. Terapija se temelji na znanstveno potvrđenim metodama, individualno se prilagođava svakom djetetu te uključuje aktivnu suradnju s roditeljima kada je to potrebno. Cilj terapije nije samo smanjiti simptome, nego pomoći djetetu da ponovno stekne osjećaj sigurnosti, slobode i uspješnog funkcioniranja u svakodnevnom životu.
Literatura
American Psychiatric Association. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders. Fifth Edition Text Revision. DSM-5-TR. American Psychiatric Publishing, 2022.
Stiede JT, Peris TS. Obsessive Compulsive Disorder in Children and Adolescents. Annual Review of Clinical Psychology. 2024.
Zadeh LK i sur. Advances in Pediatric Obsessive Compulsive Disorder. 2024.
National Institute for Health and Care Excellence. Obsessive compulsive disorder and body dysmorphic disorder. NICE Guideline.
Freeman JB i sur. Evidence Base Update for Psychosocial Treatments for Pediatric Obsessive Compulsive Disorder. Journal of Clinical Child and Adolescent Psychology. 2014.
Franklin ME i sur. Cognitive Behavioral Therapy for Pediatric Obsessive Compulsive Disorder. Psychiatry Research. 2015.
