Panični napad je nagli val vrlo intenzivnog straha ili nelagode koji se često pojavi iznenada, ponekad i bez jasnog vanjskog razloga. Osoba tada može imati dojam da se s njezinim tijelom događa nešto ozbiljno, primjerice da će se onesvijestiti, izgubiti kontrolu, doživjeti srčani udar ili da neće moći disati. Iako su ti doživljaji vrlo zastrašujući, panični napad sam po sebi nije opasan. Riječ je o snažnoj aktivaciji tjelesnog sustava za obranu od opasnosti, iako stvarne opasnosti u tom trenutku najčešće nema.

Što je panični napad?

Panični napad nastaje kada se u tijelu naglo aktivira sustav za borbu ili bijeg. To je prirodan obrambeni sustav koji nam pomaže reagirati u opasnim situacijama. Problem kod paničnog napada je u tome što se alarm uključuje u trenutku kada stvarne prijetnje zapravo nema. Zbog toga osoba može doživjeti vrlo snažne tjelesne simptome i intenzivan strah, iako objektivno nije ugrožena.

Kako izgleda panični napad?

Panični napad može uključivati lupanje ili preskakanje srca, osjećaj nedostatka zraka, stezanje u prsima, vrtoglavicu, znojenje, drhtanje, trnce u rukama ili nogama, mučninu, osjećaj nestvarnosti ili odvojenosti od sebe te snažan strah od gubitka kontrole, ludila ili smrti. Kod mnogih ljudi upravo su tjelesni simptomi toliko intenzivni da im je teško povjerovati kako je riječ o anksioznosti, a ne o ozbiljnom tjelesnom problemu.

Kako nastaje panični napad?

Kod paničnih napada osoba često počne vrlo pažljivo pratiti tjelesne senzacije i tumačiti ih kao znak opasnosti. Primjerice, osoba osjeti ubrzano lupanje srca, zbog čega pomisli da nešto nije u redu. Ta misao dodatno pojačava strah, a strah zatim još više aktivira tijelo. Srce može početi još jače lupati, disanje se može ubrzati, mogu se javiti vrtoglavica, pritisak u prsima ili trnci. Što su simptomi jači, osoba ih još više doživljava kao dokaz da se događa nešto opasno. Tako nastaje začarani krug u kojem se tjelesni simptomi i katastrofične misli međusobno pojačavaju.

Je li panični napad opasan?

Panični napad može biti iznimno neugodan i zastrašujući, ali sam po sebi nije životno opasan. Simptomi su posljedica aktivacije živčanog sustava, a ne znak da će osoba umrijeti, poludjeti ili izgubiti kontrolu. Naravno, ako se simptomi poput boli u prsima, jakog pritiska, gušenja ili nesvjestice javljaju prvi put, važno je napraviti liječničku obradu kako bi se isključili tjelesni uzroci. Kada je osoba medicinski obrađena i kada je jasno da se radi o paničnim napadima, važan dio oporavka postaje učenje da su simptomi neugodni, ali ne i opasni.

Zašto se panični napadi ponavljaju?

Nakon prvog paničnog napada mnoge osobe počnu se bojati da će se napad ponoviti. Taj strah od straha često postane veći problem od samog napada. Osoba može početi izbjegavati mjesta i situacije u kojima je ranije doživjela paniku, primjerice trgovine, javni prijevoz, gužve, vožnju, čekanje u redu, fizičku aktivnost ili ostajanje sama. Izbjegavanje kratkoročno donosi olakšanje, ali dugoročno održava problem jer osoba ne dobiva priliku naučiti da su te situacije sigurne i da panični simptomi mogu proći bez bježanja ili posebnih sigurnosnih ponašanja.

Kako si pomoći tijekom paničnog napada?

Tijekom paničnog napada važno je pokušati prepoznati da se radi o panici, a ne o stvarnoj neposrednoj opasnosti. Može pomoći usporavanje ritma, nježno smirivanje disanja, usmjeravanje pažnje na okolinu i podsjećanje da su simptomi neugodni, ali prolazni. Korisno je ne boriti se protiv simptoma pod svaku cijenu, nego ih pokušati promatrati kao val tjelesne pobuđenosti koji će se postupno smanjiti. Što se osoba manje uplaši samih simptoma i što manje pokušava odmah pobjeći od njih, to se s vremenom smanjuje njihova snaga.

Liječenje paničnog poremećaja

Panični poremećaj može se uspješno liječiti. Jedan od najučinkovitijih i najbolje istraženih oblika psihoterapije za panični poremećaj je kognitivno-bihevioralna terapija, odnosno KBT. U KBT-u osoba uči razumjeti kako nastaje panični napadaj, kako tjelesni simptomi, misli i ponašanja međusobno djeluju te na koji način strah od simptoma održava problem. Posebna pažnja posvećuje se prepoznavanju katastrofičnih misli, drugačijem tumačenju tjelesnih senzacija i postupnom suočavanju sa situacijama koje osoba izbjegava. Cilj terapije je pomoći osobi da se prestane bojati vlastitih tjelesnih reakcija. Kada se strah od simptoma smanji, panični napadi najčešće postaju rjeđi, slabiji i manje ometajući.

Kako vam naš Centar može pomoći?

U Psihološko-edukativnom centru Anukampa provodimo kognitivno-bihevioralnu terapiju za osobe koje se suočavaju s paničnim napadima, paničnim poremećajem i drugim anksioznim teškoćama. Terapija je individualno prilagođena svakoj osobi, a usmjerena je na razumijevanje mehanizama koji održavaju problem, smanjenje straha od tjelesnih simptoma te postupno vraćanje svakodnevnim aktivnostima bez izbjegavanja.

Kada procijenimo da bi moglo biti korisno, KBT terapiju moguće je nadopuniti i biofeedbackom, kojim osoba uči bolje prepoznavati i regulirati fiziološke reakcije povezane sa stresom i anksioznošću, poput disanja, srčanog ritma ili mišićne napetosti. Takav integrirani pristup kod nekih osoba može olakšati usvajanje vještina regulacije emocija i tjelesne pobuđenosti. Panični napadaji mogu biti vrlo iscrpljujući, ali uz odgovarajuću stručnu pomoć mogu se uspješno liječiti.

Literatura

American Psychiatric Association. (2022). Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (5th ed., text rev.; DSM-5-TR). American Psychiatric Association Publishing.

Barlow, D. H. (2002). Anxiety and Its Disorders: The Nature and Treatment of Anxiety and Panic (2nd ed.). Guilford Press.

Clark, D. A., & Beck, A. T. (2012). The Anxiety and Worry Workbook: The Cognitive Behavioral Solution. Guilford Press.

Craske, M. G., & Barlow, D. H. (2007). Mastery of Your Anxiety and Panic: Therapist Guide (4th ed.). Oxford University Press.

Craske, M. G., Stein, M. B., Eley, T. C., Milad, M. R., Holmes, A., Rapee, R. M., & Wittchen, H.-U. (2017). Anxiety disorders. Nature Reviews Disease Primers, 3, 17024.

Hofmann, S. G., & Smits, J. A. J. (2008). Cognitive-behavioral therapy for adult anxiety disorders: A meta-analysis of randomized placebo-controlled trials. The Journal of Clinical Psychiatry, 69(4), 621–632.

National Institute for Health and Care Excellence (NICE). (2020). Generalised anxiety disorder and panic disorder in adults: Management (Clinical Guideline CG113). https://www.nice.org.uk/guidance/cg113

World Health Organization. (2019). International Classification of Diseases 11th Revision (ICD-11). https://icd.who.int/