Koraci u dijagnosticiranju ADHD-a u dječjoj dobi

Kako izgleda postupak dijagnosticiranja ADHD-a kod djece?

Kada roditelji primijete da dijete ima izražene teškoće s pažnjom, nemirno je, impulzivno ili se teško snalazi u svakodnevnim obvezama, često se pitaju radi li se o ADHD-u. Važno je znati da se dijagnoza ADHD-a ne može postaviti na temelju jednog razgovora, jednog testa ili dojma jednog stručnjaka. Riječ je o neurorazvojnom poremećaju čije postavljanje zahtijeva temeljitu i sveobuhvatnu procjenu kako bi se utvrdilo jesu li prisutni dijagnostički kriteriji, ali i isključili drugi mogući uzroci sličnih simptoma. Suvremene stručne smjernice naglašavaju da je dijagnostički proces multidisciplinaran i da uključuje prikupljanje podataka iz više izvora te procjenu funkcioniranja djeteta u različitim životnim okruženjima.

Kada treba posumnjati na ADHD?

Sva djeca ponekad zaboravljaju stvari, teško čekaju red ili su vrlo aktivna. Sama prisutnost takvih ponašanja nije dovoljna za postavljanje dijagnoze. Na ADHD treba posumnjati kada su simptomi izraženi, prisutni dulje vrijeme, javljaju se u više različitih okruženja (primjerice kod kuće i u školi) te značajno ometaju djetetovo akademsko, socijalno ili svakodnevno funkcioniranje. Simptomi također moraju biti razvojno neprimjereni, odnosno izraženiji nego što se očekuje za dob djeteta. Upravo zato stručnjaci ne procjenjuju samo postoje li simptomi, nego i koliko oni utječu na kvalitetu života djeteta.

Tko sudjeluje u postavljanju dijagnoze?

U Hrvatskoj se dijagnoza ADHD-a postavlja kroz suradnju više stručnjaka. U dijagnostičkom procesu najčešće sudjeluju psiholog, dječji i adolescentni psihijatar ili neuropedijatar, a prema potrebi i logoped, edukacijski rehabilitator te drugi stručnjaci, ovisno o teškoćama koje dijete pokazuje. Psiholog provodi detaljnu psihološku procjenu i procjenjuje pažnju, izvršne funkcije, intelektualne sposobnosti i druge kognitivne funkcije, dok liječnik integrira sve prikupljene podatke, obavlja klinički pregled te postavlja medicinsku dijagnozu prema međunarodnim dijagnostičkim kriterijima. Takav timski pristup omogućuje veću dijagnostičku točnost i smanjuje mogućnost pogrešne dijagnoze.

Kako izgleda psihološka procjena?

Psihološka procjena predstavlja jedan od najvažnijih dijelova dijagnostičkog procesa. Ona započinje detaljnim razgovorom s roditeljima tijekom kojeg se prikupljaju podaci o trudnoći, ranom razvoju, zdravstvenoj povijesti, razvojnim prekretnicama, školskom funkcioniranju i ponašanju djeteta u različitim situacijama. Istodobno se prikupljaju informacije od učitelja ili drugih osoba koje dijete dobro poznaju jer se simptomi ADHD-a moraju potvrditi u više okruženja. Tijekom procjene primjenjuju se standardizirani upitnici i psihologijski testovi kojima se procjenjuju pažnja, radno pamćenje, brzina obrade informacija, izvršne funkcije, intelektualne sposobnosti i druge kognitivne karakteristike. Niti jedan pojedinačni test ne može potvrditi ili isključiti ADHD, nego se konačni zaključak donosi integracijom svih dobivenih podataka.

Zašto je važno isključiti druga stanja?

Brojna stanja mogu izgledati slično ADHD-u ili se mogu javljati zajedno s njim. Primjerice, teškoće pažnje mogu biti posljedica anksioznosti, depresije, poremećaja iz spektra autizma, specifičnih teškoća učenja, poremećaja spavanja, intelektualnih teškoća, emocionalnih teškoća ili određenih zdravstvenih stanja. Dijete također može istodobno imati ADHD i neki drugi poremećaj, što nazivamo komorbiditetom. Upravo zbog toga kvalitetna dijagnostika ne traži samo potvrdu ADHD-a, nego nastoji razumjeti cjelokupno funkcioniranje djeteta kako bi se odabrao najprimjereniji oblik podrške i liječenja.

Što slijedi nakon postavljanja dijagnoze?

Ako se potvrdi ADHD, dijagnostički proces ne završava izdavanjem nalaza. Sljedeći korak je izrada individualiziranog plana podrške koji može uključivati edukaciju roditelja, suradnju sa školom, psihološke intervencije, trening organizacijskih i izvršnih vještina, prilagodbe u obrazovnom sustavu te, kada postoji medicinska indikacija, pregled dječjeg i adolescentnog psihijatra radi razmatranja farmakološkog liječenja. Cilj nije samo postaviti dijagnozu, nego pomoći djetetu da razvije svoje potencijale i uspješnije funkcionira u svakodnevnom životu.

Psihološka dijagnostika ADHD-a u našem Centru

U Psihološko-edukativnom centru Anukampa provodimo sveobuhvatnu psihološku procjenu za dijagnostiku ADHD-a u skladu sa suvremenim stručnim smjernicama. Procjena uključuje detaljan razgovor s roditeljima, po potrebi prikupljanje informacija iz škole, primjenu standardiziranih upitnika te sveobuhvatno psihologijsko testiranje.

Tijekom procjene ispitujemo različita područja djetetova funkcioniranja kako bismo stekli cjelovitu sliku njegovih snaga i teškoća. Procjenjujemo intelektualne sposobnosti, pažnju i koncentraciju, izvršne funkcije (planiranje, organizaciju, inhibiciju impulsa, radno pamćenje i kognitivnu fleksibilnost), brzinu obrade informacija, socioemocionalno funkcioniranje, emocionalne i ponašajne teškoće, kao i adaptivno funkcioniranje te svakodnevno funkcioniranje djeteta u obitelji i školi.

Posebnost naših procjena je što u procjeni intelektualnih i specifičnih sposobnosti uvijek koristimo cjelovitu Wechslerovu ljestvicu inteligencije za djecu (WISC-IV-HR), a prema potrebi provodimo i objektivne testove pažnje, poput TOVA testa. Dobivene rezultate uvijek promatramo u kontekstu djetetova razvoja, školskog funkcioniranja i svakodnevnog života kako bismo razlikovali ADHD od drugih mogućih uzroka teškoća ili prepoznali njihovo istodobno postojanje. Naš je cilj pružiti roditeljima jasnu, stručnu i pouzdanu procjenu koja predstavlja kvalitetnu osnovu za daljnje planiranje podrške djetetu.

Literatura

American Academy of Pediatrics. (2019). Clinical Practice Guideline for the Diagnosis, Evaluation, and Treatment of Attention-Deficit/Hyperactivity Disorder in Children and Adolescents.

American Psychiatric Association. (2022). Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (5th ed., Text Revision; DSM-5-TR).

National Institute for Health and Care Excellence (NICE). (2018, ažurirano). Attention deficit hyperactivity disorder: diagnosis and management (NG87).

World Health Organization. (2022). International Classification of Diseases, 11th Revision (ICD-11).

Barkley, R. A. (2015). Attention-Deficit Hyperactivity Disorder: A Handbook for Diagnosis and Treatment (4th ed.).

Brown, T. E. (2013). A New Understanding of ADHD in Children and Adults.